Kad su siromašni korumpirani mala je i vrijednost sredstava korupcije pa siromašni opet ostanu siromašni ili postaju još siromašniji. U bogatom svijetu i korupcija je srazmjerna bogatstvu pa bogati ostaju bogati ili postaju bogatiji. Sve u svemu nema naroda niti nacije niti vjere imune na novac i korupciju. To nam, evo, potvrđuje i sedam zvaničnika Fife, tog sinonima za novac i finansijsku moć, a koji su podlegli čarima nedozvoljenog i neoporezovanog sticanja novca. Pa čovjek ne može, a da se ne zapita zar je i njima, tim finansijskim mogulima, pored onog silnog novca koji im samo za njih liježe na račun, stalo do tog tajnog, nedozvoljenog i neoporezovanog?

Obično kod nas kažu da smo siromašni i da smo zato korumpirani. A šta je s njima?

Istina je da smo mi korumpirani i da smo zato i siromašni. Ipak, mislim da korupcija nema veze sa finansijskom situacijom ni države ni pojedinca. Ima veze sa sviješću kako pojedinca tako i društva u cjelini.

Razvijena društva sankcionišu korupciju te se u tim društvima ova pojava veže za pojedince. Pored mnogih svojih negativnosti i izopačenosti koje promoviraju, a koje ih ozbiljno nagrđuju, ta društva imaju ovaj pozitivan stav koji su stekli učeći iz historije čovječanstva da je korupcija uzrok svih zala, a i propasti svih civilizacija. I zbog toga su tako privlačni za sve nas frustrirane vlastitom nemoći u vlastitoj državi koju uništavaju naši vlastiti predstavnici izabrani našim vlastitim glasovima.

Kod nerazvijenih društava je ona, tj. korupcija gotovo društveno prihvatljiva pa se veže za grupe, organizacije pa čak i za državu odnosno njene aparate.

Ovi zadnji smo mi i Grčka. Mi smo toliko frustrirani, a istovremeno i apatični da mi ni ne učimo iz historije. Mi ni ne učestvujemo u historiji. Historija prolazi pored nas i mi radili šta il ne radili historija čovječantva neće osjetiti. Ali hoćemo mi, sada i ovdje, i naše buduće generacije na koje prenosimo taj gen ravnodušnosti prema svemu što ne podrazumijeva use, nase i poda se. Zašto? Zato što je opći stav da svi kradu pa ja krao ili ne, neće se osjetiti.Država od tog mog poštenja neće imati koristi. A ako već ne kradem onda ne osuđujem ni one koji kradu. Čak šta više, često im odam priznanje u smislu da su pametni što to čine, jer se poštenje ne isplati.

A ja kao ova jedinka koja nit sam korumpirana nit se borim protiv korupcije pitam zar se mora isplatiti? Zar nije dovoljna ovozemaljska nadoknada za poštenje to što imaš miran san?

Ljudi ne moraju direktno oštetiti državu, građane, javno preduzeće pa da budu učesnici u lancu korupcije. Dovoljno je da ćute. Samo da znate, jer i ja znam, nije negodovanje protiv korupcije ovo koje ja upravo radim tj. anonimno pisanje po internetu.

Otpor korupciji je ono koje je uradila I. Lovrić – prvi zviždač. Ipak i ona poručuje da se ne isplati radi vlastitih živaca biti to što je ona.

Učešće u korupciji je i kada si u prilici da vidiš da direktor i onaj koji treba da štite javno preduzeće upropaštavaju ga i friziraju finansijske izvještaje, a ti ćutiš jer su te imenovali ( upravo radi toga da ćutiš) u neku komisiju ili odbor u kojoj imaš 300,00 km mjesečno. Koliko si bogatiji? Koliko čovjek može biti bogatiji za 300,00 km? Samo siromašniji. A kad te već vlastita svijest nije spriječila da uletiš u taj lanac, onda treba da ostale institucije pokažu zube i nauče pameti svakog ko pomisli da će proći nekažnjeno. Policija, tužilaštvo, sud…I to je ta razlika između društveno prihvatljivog odnosa spram korupcije i društveno neprihvatljivog.

Nažalost, kod nas fali djelovanje institucija pa da ne bude „svi krademo“ nego da bude „korumpiran je taj i taj“

Ali, pusto, pare drage svakome pa se često i gleda šta se može dobiti, a šta izgubiti i to na dnevnoj bazi. Ništa dugoročno. Dobiješ nekakvu bijednu satisfakciju, izgubiš obraz. Jest da je i obraz na listi gotovo prevaziđenih vrijednosti. Ipak ma koliko ga oni koji su ga izgubili ili oni koji ga nikad nisu ni imali, srozavali i nastojali obezvrijediti obraz je raritet. Moderna znanost još nije pronašla način kako da ga zakrpa i podmetne kao neoštećenog kao u slučaju himena.