Najbolja psihoterapija je pogledati u kinu  film. I to crtani. I to “Minions”. Ili Malce ako se kome više sviđa. Kokice, i smijeh. Šta treba više? Jedino su mi one naočale bile prljave pa tri minute ništa nisam vidjela dok nisam skontala razlog. Nisam imala pri ruci vlažnu maramicu, al snašla sam se. I uživala.I došla u stan kao preporođena.

Poslije se ulogujem na facebook.  I to  nakon dugo vremena. I odmah mi u oči udari kćerka moje poznanice. Iizbacila slike s momkom, pa se grle, pa se ljube, pa smiju…Ispod izjave ljubavi: “<3 <3 <3 najdraža <3 <3 <3” , a ona uzvraća “Ljubimmmmm bebu svoju”. Uzgred beba ima oko 80 kg. A svaku sliku lajka mama i komentariše: “Lijepa moja djeca”, “Najljepši moji” , ” Ljubi mama lutke svoje” … Zasvrbiše me prsti i napisah: “halo ba, ženo, olabavi malo! Kako su se cure poudavale prije facebooka? I šta će one žene koje imaju kćerke, a nemaju profil na fejsu!? kako da promovišu kćerke? Cccc…”  Ipak odustanem. Ne treba mi neprijatelj. A za svaki slučaj da ne bih došla u iskušenje odlogujem se. Nisam ja ljubomorna na tuđu sreću, al zbilja mi želudac, a ni prsti ne bi mogli podnijeti još jednu mamu s tolikim izljevima ljubavi. Bogami kao da je prodaje. A kao da vidim tamo iza zatvorenih vrata vrište jedna na drugu kao i većina majki i kćerki.

Baš mame znaju nekad pretjerati. Bolje da sam još uvijek pod dojmom minionsa. 

Čitam nešto o migracijama naroda koje su zauvijek izmijenile slike i demografske i političke i kulturne zapadne i centralne Evrope. Kažu da su migracije počele 375 godine kada su Huni, provalivši u Istočnu Evropu,  potjerali sve pred sobom i gonili do Španije. Dobro, odmarali su na tom putu, rušili, palili, zabadali nos u Rimsko carstvo, pa opet se povlačili, odmarali, djecu rađali, pa ponovo u pohode odlazili. I tako nekoliko godina. Drugi, uplašeni Hunima, se takođe pokrenuše pa kad na onoj karti vidite odakle dokle su npr.  Vizigoti došli, da pamet čovjeku stane. I sve to na konjima ili pješice. Ni ostali narodi nisu mirovali. Sve se kao u loncu izmiješalo i promiješalo.

Eh, hajde sad, nije mi namjera da vam prepričavam što sam pročitala nego da kažem kako me ta seoba i to miješanje naroda podsjetilo na ove “fluktuacije” stanovništva od istoka do zapada.

Mala digresija: zašto narod zovu migrantima, a kretanje tog istog naroda fluktuacija?

Kao da taj narod putuje na godišnji ili na posao pa će se opet vratiti tamo odakle je krenuo.

Ako je to onda da kažem nema od tog ništa. Nisu oni prešli hiljade kilometara, čak više i od Vizigota, da bi se opet vratili na početnu tačku.
Elem, ona kretanja su sve izmijenila. Evropa je zapala u Mračno doba. Stara carstva i stari kodeksi su nestali. I tako je ostalo nekih hiljadu godina. A onda ponovo: pokreti, tumbanja…Sad migranti nisu kao Vizigoti išli samo pješice i na konjima već su počeli koristiti i brodove. Ponovo se sve pretumbalo, narodi i geni izmiješali i promiješali u dva velika rata, a naročito drugom. Tad su u prevozna sredstva uključeni i avioni i vozovi pa se išlo brže i dalje. Između ovih velikih migracija dešavale su se i manje i sporadične.
A onda je krajem prošlog stoljeća Bush stariji odlučio ući u rat na Istoku.

I to je početak velike seobe arapskog svijeta.

Kažu da na Istoku vrijeme sporo teče. Puno sporije nego kod nas. Mislim da se i to promijenilo. I tamo se događaji smjenjuju nevjerojatno brzo. Narod se pokrenuo. Baš kao Huni u četvrtom stoljeću, Ameri su krajem dvadesetog potjerali mnoge s mjesta. I ponovo se narodi miješaju, a vjerojatno i geni. Ko zna? Možda su ove migracije dobre. Možda kao tornada u Kanzasu pročiste ustajali zrak i pomognu i ljudima da dišu i usjevima da rastu. Huni su izazvali kraj poretka koji je do tada već dao sve od sebe. Hoće li ove migracije sa istoka i juga usmjerene ka zapadu imati iste posljedice?

I ne mogu da ne pomislim kako i jedni i drugi mijenjaju demografsku sliku zapada i to brže i jače nego da je, recimo,  Sulejman Veličanstveni ili bilo ko drugi oružjem osvojio Evropu.