Kako se organizirati za put

asphalt-automobile-automotive-790176

Putovanje autom može biti jako zabavno. Isto tako može biti i stresno. Stari rođak mi je pričao kako je on sa još pet prijatelja proputovao Evropu autom. Bilo je to krajem šezdesetih. Po trojica su išli popularnim fićom i tristaćem. Petnaest dana Austrije, Njemačke, Švajcarske i Italije… Ostalo mu je u sjećanju kako su se zadnjih dana svađali. Svi su svakom smetali. Kasnije su se tome smijali.

E, dakle, ako putujete s porodicom u autu neizbježno je da se barem jednom ono pravo posvađate. Jednostavno, udaljenost od kuće i ograničen prostor tjeraju na svađu. Da bi se smanjio rizik od svađe i putovanje učinilo zabavnim i ugodnim, neophodne su neke pripreme. Ne znam kako vi, ali ja radim ovako ? .  Dakle…izabrali smo destinaciju. odlučili da putujemo autom, odredili termin, pobrinuli se za smještaj ( i tu zna iskrsnuti problem, ali o tome drugi put)…i slijedi:

1.Napraviti popis stvari koje moramo učiniti prije polaska

Dom se mora ostaviti sigurnim. Kakva god nas želja tjerala na putovanje dom je mjesto gdje ćemo se vratiti. Pošto nemam nikog pouzdanog da nadzire naš dom, onda se pobrinemo da otputujemo u tajnosti. Obezbijedim sve dragocjenosti, zatvorim prozore i zaključam vrata. Ukoliko imamo problem s npr. curenjem vode, zatvorim ventil za vodu. Ne želimo se dovoditi u situaciju da o nečem što nismo otklonili razbijamo glavu.

I ništa manje važno: obezbijediti i pripremiti auto za siguran put.

2. Napraviti popis stvari koje ćemo ponijeti

Bez pasoša se ne ide. Još uvijek i još uvijek u većinu država. Dakle, pasoši. Ovdje treba biti strog. Djeca ponekad žele da nose svoje pasoše. Moja kolegica s posla je prošle godine prešla tristo kilometara do granice i onda shvatila da kćerka umjesto svog, nosi pasoš svog starijeg brata koji je ostao kod kuće. Dakle, torbica specijalno za pasoše i svi na okupu. U našoj obitelji ja sam zadužena za to. Osim pasoša tu je novčanik, mobiteli te garderoba. Sve treba, ali ako nemate pasoš i novčanik džaba vam garderoba i mobiteli.

3. Napraviti troškovnik

Novca nema za bacanje. Da bismo putovali moramo pažljivo sve isplanirati. Prvo broj dana koliko namjeravamo putovati, zatim troškovi goriva, hrana i piće, smještaj. Ukoliko su nam ovi troškovi poznati, onda se možemo i počastiti nečim što nam srce poželi. Mislim da od djece ne treba tajiti stvarnu situaciju. Na način da razumiju treba im objasniti da ne možemo kupovati sve što vidimo.Ovo je bolje obaviti prije polaska da ne bi došli u situaciju i nervirali se stotine ili hiljade kilometara od kuće.

4. Napraviti plan puta

Hvala Bogu, sad imaju razni sajtovi kao podrška na putovanjima. Na internetu se može naći detaljni planer puta, auto karta, navigacija…Najbolje je kod kuće pri optimalnom Wi-Fi -u pronaći tačne adrese i zabilježiti ih. Ja još uvijek za tu svrhu koristim stari dobri papir. Takođe isprintam planer. Ne želim da zavisim od tehnologije. Ono što sam već pominjala jest da (ukoliko imam vremena) najradije proučim riječnik države domaćina i probam naučiti elementarne riječi, a po mogućnosti i fraze. Iz mog iskustva mogu reći da su čarobne riječi hvala i dobar dan na svakom jeziku, ali neophodne su i izlaz, pomoć, gdje, voda,…Probam za ovo koristiti mobitel, ali i dalje mi je najdraži papir.

5. Napraviti plan boravka

Da bi ovo uspjeli, treba upoznati mjesto. Naravno, i ovdje je google nezamjenjiv. Popis destinacija koje želimo posjetiti, sa tačnom adresom i ostalim neophodnim informacijama sačinjavamo prije polaska. Informacije kao npr. cijena ulaznica za su veoma bitne i mogu drastično da utiču na budžet. Naročito ako je to za četiri osobe kao u našem slučaju. I da naglasim, većina ulaznica je skupa. Mi prakticiramo posjetiti jedno mjesto gdje se bez ulaznice ne može, a ostalo vrijeme potrošiti na panoramski pogled

6. Napraviti plan povratka

Baš kao i polazak, i povratak treba biti planiran. Ne znam kako kod koga, ali mi baš, baš poželimo kuću i nikad još nismo produžili nigdje ni jedan dan duže od planiranog.

 

Kako se organizirati za put