Juče sam se, negdje oko podneva, začudila i ta začuđenost me drži evo već satima. Nikako da dođem sebi i vratim se u normalu. Osim što se čudim ( i zgražavam) još i sama sa sobom pričam.
Naime, prije nekoliko godina grad u kojem živim ( a nije Sarajevo) potresla je strašna priča o zlostavljanju tada trinaestogodišnje djevočice od strane njenog očuha. Osim što živimo u istom gradu, majka te djevojčice mi je bila i, recimo, radna kolegica. Ne moram pričati o tome kako je u našoj zgradi odjeknula ta priča. Samo ću reći: užas, zgražavanje, osuda…Posebno je užasno bilo to što se majka stavila na stranu zlostavljača. Žena je uskoro ostala bez posla , ali niko nije bio baš voljan da joj pomogne. Curica joj je naravno oduzeta, zlostavljač završio u zatvoru i osuđen na četrnaest godina. Po meni je to malo, ali… Da se ja pitam, ali srećom po zlostavljače ne pitam se, svaka kazna za to zlodjelo uključivala bi kastraciju i to isključivo fizičku.
E, sad o razlogu čuđenja.
Dakle, na kasi supermarketa obraća mi se žena sa početka priče. Otpozdravim. I dok kupim svoje stvari , njene već prolaze kasu. Pažnju mi privuče muškarac sa kačketom koji joj dodaje namirnice: kore za torte, šlag, margarin… On! Zlostavljač! Sigurna sam jer sam ga poznavala. Valjda je pušten preko vikenda, a ona, blago je reći kučka, dočekuje ga i pazi. Njega, zlostavljača, silovatelja, gada koji joj je dijete uništio.
A za to isto svoje dijete ta ista majka ne zna.
Eto, čemu se ja čudim. I to već satima. Ne ide mi u glavu da postoje takve majke. Hajde što postoje takvi očusi, ali majke…?
Mene su učili da majka dijete štiti. Da se žrtvuje za dijete. Da umire , ako treba, radi svog djeteta. I to bezuslovno. Ma kakvo dijete bilo. Nikada i nikada dići ruke od djeteta, odustati, stati na drugu stranu…
Pa šta je onda ovo?
Kakva je to greška u kodu te i takvih majki? Šta je u glavi one žene iz srbijanske horor priče sa istom tematikom koja kaže da se bojala za svoj život i nije smjela zaštititi kćerku! Koji život? Kakav?
Ja jesam stroga kad su takve stvari i situacije u pitanju, ali ne mogu da se ne pitam i kažem svoje mišljenje: pa taj tvoj život koji živiš i za koji se bojiš ne vrijedi ni pišljiva boba. Bilo bi bolje za sve, a naročito za tebe, da i ne živiš. Vjeruj, nikome takva kakva si nećeš nedostajati.
Ali, eto, valjda i takve majke postoje s razlogom. Kao školski primjer kakve majke ne trebaju biti. Kakve majke to ustvari i nisu.Pa vi , i ja zajedno s vama, pogledajmo i promislimo s kakvom ko svrhom hodi ovom zemljicom.
Ljudi su glupi, al’ ozbiljno, sve generalizuju, sve se podrazumjeva.
Ne voli svaki roditelj svoje dijete, kao sto ni svako dijete ne voli svoje roditelje.
I jedni i drugi daleko bili i spomen na njih se zatro i izgubio.
Potpisujem za kastraciju, inače i svakog silovatelja, pedofila, zlostavljača na bilo koji nacin i muskog i zenskog bih kastrirala.
Ljudi su postali zli, zajedno s glupošću ode sve u helać 🙁
Znam ja da ne voli svaki roditelj svoje dijete i obratno, ali ne mogu da se ne čudim ovim pojavama.Srećom rijetke su.