„Kako sam prevazilazila strahove? Ozbiljno me pitate? Reći ću vam: nikad ih nisam prevazišla. Samo sam imala metodu uz pomoć koje strahovi nisu bili tako intenzivni. Imala sam metodu koju bi mnogi nazvali morbidnom.

Postavila bih sebi jedno jedino pitanje: „Šta je najgore što ti se može desiti?“

Naravno, ovo „najgore“ se odnosilo na najgore što moj um može zamisliti, a čega se ustvari i boji.

To „najgore“ je kočničar djelovanja i izvor straha.

Onda bih zamislila te „najgore“ situacije.

Oživjela bih strah.

Zagazila u noćnu moru.

U toj, nazovimo je, seansi srce bi mi lupalo kao Big Ben. Tijelo utrnulo. Um zamaglio.

Pa ljudi, imala sam dvoboj sa strahom u svom umu i morala sam pobijediti. A pobijedila bih tako što bih glasno izgovorila dvije riječi: „Pa šta?“.

Nakon „Pa šta?“ sve je bilo lakše. Pa šta ako se desi ovo, pa šta ako se desi ono, pa šta… Pa šta? Ništa. Neka desi. Idem dalje. Do novih „pa šta”. Probajte, vidjećete da fercera.“

AutoR: H.H.E.