Nevjerojatno je kako izgleda da je sve stalo, i vrijeme i događaji i život, i to samo zato  što smo mi odlučili da nekoliko dana živimo bez svježih informacija. Kad sam ja zadnji put poslušala vijesti pričalo se da Nikolić moli Putina da Rusija stavi veto na Rezoluciju o Srebrenici, a danas čitam i tekst Rezolucije. U Grčkoj je vladalo predreferendumsko stanje, a danas o referendumu više niko ne govori. Bio i prošao. Meteorolozi su najavljivali velike vrućine , a sada liječnici savjetuju kako da se nosimo sa njima. Imala sam osjećaj tih nekoliko dana da se ništa ne dešava. Danas vidim da se svašta izdešavalo. Mislim nešto , šta bi bilo da jednu godinicu apstiniram od interneta i tv?
Nakon tih nekoliko dana posvećenosti drugačijem životu, vratila sam se, evo, nekim starim navikama. Prvo da pročitam vijesti i to one prave. I tako pročitam da je smijenjen Antony Jenkins, izvršni direktor najveće engleske banke Barclays koji je „značajno DOPRINJEO“ razvoju te banke. Na drugom sajtu pročitam kako je „poseta Angele Merkel dupla pobeda „SRBSKE“ diplomatije i „SRBSKE“ države danas“. I da ne nabrajam. Šta da kažem? Jedno je kad se mi, koji pišemo za svoju dušu, ponekad opustimo i malo ignorišemo pravopis i gramatiku, ali sasvim je nešto drugo tako traljavo raditi posao za koji ti neko plaća. I još mi je nejasnije kad takav traljav novinar ostane i dalje novinar i za neko vrijeme ponovo naletim na njegove ili njihove bisere.
Neke stvari se očito ne mijenjaju. Mogu ja biti van događaja i godinu dana, al kad se vratim konstatovat ću da je neko nečem doprinjeo, da srbska diplomacija bilježi nove pobjede i ko zna šta još.