Razmišljam kako je taj vražji novac opasna potreba kad prestane biti potreba i postane gospodar.  Kako iz čovjeka podmuklo i gotovo neopaženo isisa i ono malo čovječnosti koje je kroz život zadržao. Jer, svi smo rođeni čovječni. Godine donose promjene.  Učini taj novac da ti nije važno hoćeš li nekoga povrijediti, hoćeš li nekome izazvati srčani udar, hoćeš li ispasti roba manje vrijednosti, neko s kim se da manipulirati i za koga će sutra reći: „nije problem, samo mu ponudi marku više nego drugi i tvoj/tvoja je“. Voltaire je bio u pravu: kad je novac u pitanju onda je svako iste vjere.

Ovih dana stavljena sam u iskušenje. Nastojim sačuvati svoju vjeru.
Imam ja neki obligacioni odnos ne baš velike vrijednosti sa ogromnom privatnom kompanijom ogromne vrijednosti u branši u kojoj svaka čestica pravi novac. Farmacija naravno. Da napomenem da smo osim onog ljudskog usmenog razgovora i dogovora zaključili i pismeni vrlo precizan i dugoročan ugovor. Taj ugovor se već godinama obostrano poštuje i svi smo zadovoljni. Ipak prije izvjesnog vremena direktor kompanije koji je i inicijator ovog našeg obligacionog odnosa je smijenjen. Nova uprava je naravno nastavila s poštivanjem ugovora. Sve do prije mjesec dana. Kako nisu ispoštovali ugovor za taj mjesec istražila sam i saznala da je kompanija u velikim problemima. Neke nove skupine ljudi s ogromnim kapitalom nastoje preuzeti ove s kojima sam u poslovnoj vezi. Borba oko zlatne koke nosilje se vodi žestoko i beskrupulozno. I sve to daleko od očiju javnosti.Nijedan informativni portal nije napisao ni jednu jedinu riječ o tome. Valjda tako odgovara i jednima i drugima.
Ova nova skupina kontaktira dobavljače, uposlenike i ostale ugovarače i nudeći im povoljnije uslove poslovanja huška na dosadašnjeg vlasnika i potiče probleme. Kontaktirali su i mene.
Da, pretpostavljam da se i sadašnji vlasnik u uzdizanju možda ponekad koristio istim metodama. Možda je i on negdje nekome izazvao srčani udar namjerno ili nenamjerno. Kad tako gledaš na stvari najlakše je reći:“ šta ja imam s tim? Eto im tamo“ . I prikloniš se onima koji su očito u ovom momentu jači. A ako i nisu jači snage su prilično izjednačene. S tobom i još nekoliko takvih neće biti izjednačene. Prevagnut će. Ali ti ili u ovom slučaju ja i oni ne znamo da smo tas na vagi jer nismo povezani. Ne poznajemo se. Svako za sebe misli da je jedini koji će ostati uz gubitnika. I onda šta će već promijeniti stranu. Kad si svjestan da je tvoja veza bitna, ali ne odlučujuća kao što je nas desetine onda možeš sebe utješiti riječima da bi i bez tebe i tvog doprinosa gubitnik izgubio. Opereš ono malo savjesti što mu nakon godina lijepe saradnje okrećeš leđa jer tako je to u biznisu. A da li je? Jest. I zato ja nisam bizniswoman. Ipak, imam ja onu slabu stranu koja me uvijek zadrži uz gubitnike. Čudno je to: znam da za mene i prijatelji i oni malo manje prijatelji imaju štošta reći, ali ni ja ni oni me nikad ne bi nazvali gubitnikom. Ipak nekako se emocionalno vežem uz takve kakva nisam. Više puta sam dobila sugestiju, naročito dok sam bila mlađa, da se odmaknem od broda koji tone. Odavno mi više niko ništa ne sugerira jer vidi da nema koristi.

Nisam načisto da li volim ili mrzim tu svoju osobinu. Nisam načisto jer kalkulator predlaže jedno, a ona, ova moja osobina, nešto drugo. I uvijek me spriječi da iskoristim informaciju i po hitnom postupku izaberem jaču stranu. Al takva sam. Prestara da se mijenjam. Zato ostajem lojalna ovima s kojima sad poslujem pa  šta bude.