Archive | 2 Jula, 2015

Ušćap

 

Sinoć sam, pred odlazak na spavanje, dugo gledala u nebo. Imala sam sreću pa sam kroz prozor , osim nebeskog prostranstva, vidjela i dobar dio ovozemaljske ljepote. Ušćap je i mjesec je ljepši i veći nego inače. Kao dan. Osvijetljena su brda i doline, grad ispred mene….Poneki tanki oblačić žurno promiče nebom, povremeno zaklanjajući jednu od milijardi zvijezda i zvjedica. Mislim nešto koliko ih je samo u mom vidnom polju? A osim zvijezda tu su i ostala nebeska tijela. I nikome nije tijesno. Onda pomislim na mrava i njegovu funkciju ovdje dolje na tlu pa povučem zamišljenu paralelu sa nedokučivim prostranstvom iznad mene. Na jednoj strani sićušno stvorenjce, a na drugoj nepregledna prostranstva. I svako zna šta mu je u tom sistemu činiti. I sistem savršeno funkcionira. Sjetim se kako sam kao mala od bešumnih aviona na dugačkim noćnim letovima mislila da su vanzemaljski brodovi i kako jedan od njih namjerno ili slučajno može pasti baš u moju baštu. Tu ispred kuće. Tad sam bježala od takvih misli. Sad se pitam kakve su šanse da u ovom svom životu vidim vanzemaljce? Neka me niko ne pita vjerujem li ja da vanzemaljci postoje? Odgovaram , a zašto ne bi postojali? Zašto bi sve ovo što vidimo i ne vidimo bilo rezervirano samo za ljudsku rasu, ovakvu kakvu mi poznajemo i kakvoj pripadamo? I gdje piše da bi vanzemaljci bili neprijateljski raspoloženi prema  zemljanima? Evo, i sada na Zemlji egzistiraju brojne vrste pa žive u manjoj ili većoj simbiozi. A ako i ne žive  Bog je uspostavio savršenu ravnotežu pa su predatori malobrojniji. Opasniji, al ipak malobrojniji. Ušćap je, pola mjeseca, pola Ramazana. I nema ovo moje malo noćno razmišljanje nikakve veze sa uticajem mjesečine na ljudsku psihu već čisto ima veze sa sehurom i bojazni da ne zakasnim  Ipak, nisam mogla da ne pomislim kako je glupo bojati se vanzemaljaca kad, naprimjer , eto tu, na obali Mediterana i mnogim drugim mjestima imamo pripadnike ljudske rase koji drugim pripadnicima ljudske rase čine strahovita zlodjela kojih se ne bi dosjetili vanzemaljci ni iz najcrnjih predviđanja  ni najcrnjih kutova svemira. Ali srećom, ravnoteža postoji. Količina zla na svijetu ipak je manja od količine dobra. I zato, evo, odazivam Ti se Bože…

This entry was posted on 2 Jula, 2015, in Dnevnik.