„Otkud bolest jasno mi je, al zdravlje otkud?!

Pitao se tako 1700 i neke Bašeskija.

Isto pitanje možemo postaviti sebi i ove 2000 i neke. Pitanje je uvijek aktualno.

Ništa se promijenilo nije.

Samo imena ljudi koji kroče gradom.

Imao je Bašeskija oštro oko i dobar rezon. Ni na koga nije pokušavao svaliti krivicu za nedaće Sarajeva. Već na one koji u njemu žive.

Civilizacija napreduje, evoluira u naučnom smislu, tehnološkom, i još nekim opipljivim smislovima.

Čovjek MOŽE, ali i ne mora da napreduje, da evoluira tokom svog života. Nit᾿ ga ko tjera nit᾿ se podrazumijeva.

Opstanak nije obavezan reče V. Edwards Deming koji je, uzgred, živio 93 godine pa mu se može vjerovati da zna šta je govorio.

Svako bebe koje dođe na svijet, koje proplače i zaživi mora iz početka isto kao i ono prije dvije hiljade godina učiti iste stvari: i jesti i hodati i pričati i smijati se, i plakati i voljeti i družiti se i poštovati…

Džaba ti što je sve kompjuterizovano. Džaba ti što je sve na dugme. Kompjuterizovano je i napredak za civilizaciju, al᾿ svaka jedinka koja čini tu civilizaciju dolaskom na svijet u procesu prilagođavanja mora sve iz početka: učiti šta je red, a šta nije? šta je normalno, a šta nije? šta se već pojavljivalo kroz historiju i kakve su posljedice tih pojava? šta je ljudski, a šta nije?

I naučiti da uči. Ni vještina učenje se ne podrazumijeva. I ona je dio procesa učenja. Kao abeceda. Ili brojevi prve desetice.