Kad šavovi popucaju

2

Kažu da nesreće zbližavaju ljude. Očvrsnu prijateljstva. Ujedinjuju porodice.

Moju porodicu nije niti ujedinila niti učvrstila. Nije jer je bila i ujedinjena i čvrsta.

Sad pucamo po svim šavovima.

Početni  šok i bliskost zamijenile su osude i prebacivanja. Svako je svakome za sve kriv.

Onda udaljavanje…

Suhoparne poruke zamijenile su susrete i razgovore, dogovore. Održavamo onu tanku nit i brojimo ko se kad javio. Neće niko dva puta za redom prvi da pošalje poruku. Neće, a jedva čeka da se neko javi.

A dani prolaze, prolazi

3 thoughts on “Kad šavovi popucaju

  1. Ja mislim da je to obratno. Bolest razbija familiju. Nikad jos nisam vidjela da je jedna(teska) bolest ujedinila familiju.
    Treba biti jedna osoba kao glava familije (nebitno ako je musko ili zensko) u ovom slucaju koja ima osjecaj i smiruje sviju, jer svima je najteze i svi su u soku. I svi hoce da im se posveti. Treba pricati i biti otvoren bez napadanja i bez vrijednovanja svake rijeci. Ako neko hoce svadju posvadjace se i oko toga ako je nebo plavo ili ne.
    Dobro je isto ako imate nekog sto poznaje medicinu da vam objasnjava i priprema na slijedeci korak.
    Sve najbolje vam zelim…

    Prijavi komentar

Comments are closed.