Nekad čovjek ne zna šta bi mislio: da li ovi naši koji predsjedavaju sjednicama i pripremaju zakone i sjednice na kojima se usvajaju isti ti zakoni, imaju ikakvu drugu namjeru osim da se zezaju?
Zezanje u ovom kontekstu je blaža verzija određene radnje svojstvene političarima kojom se u zdrav mozak j… narod.
Fakat se zezaju. I nas zezaju i to zezaju za dobre pare. Bljutav je toliki nedostatak profesionalizma, ako ni zašto drugo i ni zbog koga drugog onda zbog sebe i svog imena.

Žalosno je da u zemljici sa oko četiri miliona stanovnika, i to u zemlji u kojoj su politička dešavanja jednako gledana kao i kojekakvi rijalitiji, nemamo političara koji se razlikuje od učesnika rijalitija. I to prosječnog učesnika. Takvog kojeg zaboravimo čim nestane sa ekrana.

Eto, Ustavni sud rekao da Dom naroda, čuvar zakonitosti, kršenjem procedure pri donošenju Zakona o radu, ozbiljno dovodi u pitanje sintagmu „demokratski usvojen zakon“.
Ne dovode oni u pitanje samo sintagme. Dovode oni u pitanje i više od sintagme. I šta? Ništa. Čak nema ni moralne odgovornosti kao najbeznačajnije u ovoj zemljici. Uj᾿o vuk kenjca. Opet i po ko zna koji put.