Kad je 1961 godine Francuska pripremala povlačenje iz Alžira, snage koje su se tome protivile odlučile su da se osvete Alžircima na jedinstven način.
Tako su u sumrak kolonijalizma podijelili stotine i stotine diploma, gotovo nepismenom narodu, i preko noći proizveli stotine i stotine inženjera raznih profila.
Nije teško naslutiti koliko su im ti dipl. ing – i bili zahvalni i kakve su se neslućene mogućnosti, odlaskom francuskog obrazovanog kadra, otvorile pred svakim od njih.
Isto tako nije teško shvatiti šta je to dugoročno značilo za novooslobođeni Alžir pun kadra koji veze s vezom nema. Uostalom, nema se tu Bog zna šta ni shvatati. Dovoljno je pročitati historiju Alžira i to samo skraćenu verziju pa da se uoči sve samo ne napredak za rad kojeg su se i pobunili protiv kolonijalista.
Bosna i Hercegovina ima tu jednu dodirnu tačku sa Alžirom: diplome i doktorate za nepostojeće znanje.
U posljednjih desetak godina proizvedeno je više magistara ( i to bez Bolonje) i doktora nauka nego u predratnom periodu za dvadeset ili čak trideset godina. Disertacije su se herojski branile po provincijama i skupo naplatile u glavnom gradu.
Jer šta će kome doktorska titula ako ga zagarantovano ne čeka univerzitetska katedra ili vlast odakle ti „doktori“ omogućuju uvećanje broja diplomiranih nepismenih u BiH aritmetičkom progresijom.
Liči na specijalni rat, zar ne?
Jest. Specijalni rat nas protiv nas.
Jer, svi smo mi saučesnici u derogaciji svoje budućnosti i budućnosti svoje djece, odobravanjem makar i prešutnim ove situacije.Ipak, svi to znamo, a opet šutimo. Kad smo privatno zakinuti ili kad mi mislimo da jesmo onda dižemo glas i onda se kao nešto bunimo protiv ekspresno završenog studija. Kad je zakinuta država, budućnost onda nikom ništa. Sve što učinimo jest da ismijavamo sastav npr. kantonalne vlade od koje barem pola ministara privatno poznajemo pa znamo i gdje i kad je ko završio studij i branio doktorat. Ostalo nas se ne tiče. I to sve dotle dok nam dijete ne izvisi na konkursu za državnog službenika. Onda ćemo s gorčinom pričati i ukazivati na ono na što smo trebali prije barem deset godina: kolaps obrazovnog sustava.
Čudnu reakciju našeg naroda izazvala je analiza najviših zakonodavnih tijela u Bosni i Hercegovini, Federaciji BiH i R. S. , a koja je objavljena ovih dana.
Od svih prezentiranih podataka javnost s nevjericom komentariše uglavnom onaj o obrazovnoj strukturi izabranih. Tako u Parlamentarnoj skupštini BiH sjedi jedan zastupnik sa završenom srednjom školom. (?)
U Parlamentu F BiH sjede DVA zastupnika sa osnovnom školom dok u Narodnoj skupštini RS sjede čak TRI. (!!!)
Ukupno PET s osnovnom školom.
Uglavnom komentari su u stilu „ zastupaju nas nepismeni“. Pa onda „ mi smo krivi. Bili su izbori i imali smo priliku izabrati i evo šta smo izabrali.“
Namjerno nisam pročitala podatak koji su to izabrani zvaničnici toliko nesposobni da čak ni u Bosni i Hercegovini nisu uspjeli kupiti diplomu.
Jesu li smotani? Ili su možda samo iskreni?
U dilemi sam šta trebam o njima misliti.
Činjenica je da smo imali priliku preznojavati se od nelagode dok su neki prof. dr ili samo dr. demonstrirali svoje (ne) znanje i nedostatak elementarne pismenosti pred kamerama tako da nekako više cijenim ove što su se drznuli da budu to što jesu.
Barem su hrabri.
Barem neće učestvovati u urušavanju društva štancanjem diploma za nepostojeće znanje.
Odlučila sam da o njima mislim da su iskreni i da ih poštujem zbog toga sve dotle dok ne saznam da su krenuli utabanim stopama brojnih prethodnika i da su, kao naročito nadareni sve stigli završiti i doktorirali npr. u Laktašima za par mjeseci.
uh, o ovoj temi se može svašta i iz raznih uglova govoriti…ne bih branio nikoga, ali teoretski, uopšte nije niti bitno niti zakonski postoje uslovi o stručnoj spremi koje mora ispunjavati neko da se bavi politikom .. bavljenje politikom je opće pravo svih građana ( može se debatovati je li to ok, jel može neki alkoholičar, makar bio i dr. mr… sjediti u zakonodavnom tijelu ? npr.). Naravno da je bolje da su tu obrazovaniji, moralniji i sposobniji ljudi ( teoretski) praktično i ne mora biti tako..bivšu Yu su generalno vodili sve školovaniji pa su je opet i ekonomski i politički doveli do propasti…politiku bi ja ovdje odvojio od ovih drugih stručnih discipina , od inžinjera, doktora i profesora itd., ovi bi trebali biti struni u svom zvanju..politika je ipak vještina koja zahtjeva mnogo više od same škole, mad aopet kažem, teoretski – školovaniji sposobniji ..haj da ne dužim .toliko
Slobodno ti duži ima prostora 🙂
Nemožeš ti odvojiti politiku od obrazovanja niti obratno. Evo pogledaj ove naše obrazovane prvake: 99% njih želi da se okuša u politici.Kao da ništa nisu postigli ako ne sjede u vladi ili parlamentu. A odatle uređuju školstvo, upravu, sudstvo…i eto nas u strujnom kolu.
ok to, mislio sam da , a i teoretski je tako, da političar može biti i bez škole ikakve, i ako je sposoban , ja ne bi imao ništa protiv da me vodi..teoretski neškolovan ne bi trebao biti sposoban kao neko ko je školovan, a onaj koji je kvalitetnije školovan bi trebao biti sposobniji od manje kvalitetno školovanog..ovo sve teoretski..dok za inžinjera, hirurga ili profesora u školi to ne važi i tu ne bi pristao da tu sjede i vode nestručni i neobrazovani, zapravo ni teortski a ni zakonski to ne mogu biti takvi..dok je u politici…..hmm..čarobna riječ DEMOKRATIJA ..dakle svako ima i aktivno i pasivno biračko pravo ( osim izuzetaka-osuđenih u međunarodnom trubunalu za bivšu Yu) ..tj..svako može da bira a i da bude biran i da vodi ovu državu……hajmo mijenjat demokratiju onda 😀
Sviđa mi se ta misao, ali to postoji u idealnom društvu gdje su i obrazovani i neobrazovani svjesni svojih mogućnosti.
U našem društvu što si neobrazovaniji sve si samouvjereniji, ambiciozniji i nezajažljiviji.
kažeš da mijenjamo demokratiju!?
Ja imam teži prijedlog: da mijenjamo sebe.
Ugodno je razmijeniti mišljenje s tobom. samo da znaš posjećujem ja tebe, ali se ne puspasim.