Mostar je divan grad, šteta što je dat Mostarcima

0

Često, ali ne prečesto odlazim u Mostar. To je kanton mog rođenja. To je grad kojeg sam, iako u njemu nisam živjela znala i uzduž i poprijeko. To je grad u kojem sam prvi put osjetila, možda je bolje reći namirisala, nadolazeću buru. I zaljubila se u taj miris.
Čak sam otišla u Mostar 1994 i prelazila preko one ljuljajuće konstrukcije iznad Neretve.
Zaista sam voljela i Neretvu i Mostar i Blagaj i Konjic i Čapljinu i cijelu Hercegovinu.
Ipak…
Uvijek mora postojati ono “ipak” kad govorimo o našoj državi.
Kao što rekoh u tom kantonu sam rođena. Često moram “ganjati” neku papirologiju. I to je ono zbog čega ne želim u Mostar, u Hercegovinu. Na svakom mjestu na kojem sam se morala obratiti naišla sam i nailazim na prepreke. Službenici kao da jedva čekaju da im posao tj. papir ispadne iz ruke. I ne čitajući naprave problem.
U Mostaru ništa, ama baš ništa ne mogu završiti. Kao da mi se svete što ne dijelim njihovu sudbinu i što nisam ostala tu da me drže za taoca oni iz njihovih je*enih gradskih vlasti pa bili iz SDA ili HDZ-a. U svom ganjanju papira koji su meni potrebni, a nikome drugome niti štete niti koriste nisam naišla na situaciju da osjetim, ono zaista osjetim da se trebam nekome zahvaliti.
Pokušajte samo iz ZK ureda u Mostaru zatražiti izvadak. Uredno platite taksu i očekujete da ćete dobiti isti onakav kakav izdaju u Sarajevu. Hoćete, kako da ne? Dobijete nešto što odražava stanje kako je bilo sedamdesetih i to ranih sedamdesetih. Kao da avio- snimanja nikad nije ni bilo. Da bar koriste stare Austrougarske knjige bolje bi bilo. Onda tražite u Gradskoj upravi prijepis građevinske dozvole. I tu uredno platite taksu i dobijete odgovor da nemaju ništa. Nakon toga probajte u Arhivi grada Mostara. Bez takse ni zahtjev nećete predati, a onda će vam odgovoriti da nemaju podataka za općinu Čapljinu. Kad ponovo napišete da vam treba za grad Mostar, a ne Čapljinu onda odgovore istim aktom samo umjesto za Čapljinu kažu da nemaju za Mostar. Probajte, ukoliko imate želju naravno, upisati u knjigu državljana djecu rođenu u Njemačkoj. Tad će se iskomplikovati sve što je negdje rutinski posao da bez drugostepenog nećete ništa riješiti.
Svi kao da su ljuti na sve. Kao da se nadmeću ko će više naroda istjerati iz Mostara. Uskoro će Mostar samo turisti pohoditi, a mi koji bi trebali biti češći od turista zaobilazićemo ga u širokom luku. Možda neko ima boljih iskustava. Ovo su moja i zaista nisu ugodna.

Ljuta sam na Mostarce. Ljuta sam i ogorčena, ne na vlast, nego i na službenike i na narod koji sve to trpi.

Završit ću rečenicom koju sam za ovu priliku prekrojila: Mostar je divan grad. Šteta što je dat Mostarcima.

 

4 thoughts on “Mostar je divan grad, šteta što je dat Mostarcima

  1. ja mislim da su mostarci nervozni zbog te dole vrućine 😀 , ja ne idem često, mogu na prste jedne ruke nabrojat, ali bio sam prošli mjesec i to nije normalno kako je vruće!!!!! znači toliko je vruće da ti se ogadi sve, nisam vjerov'o ba da tako može bit vrućina ….mislio sam i pisat post o tome, al et zaboravih..
    zimi su vjerovatno neurozni jer nisu navikli na hladnoću 😀 ..neam pojma

    Prijavi komentar

Comments are closed.