Gdje su, šta rade

 

Ne mogu, a da se ne zapitam šta i kako rade u životu ljudi koji na netu, konkretno you tube, oduševljavaju ili zgražavaju narod? Od čega žive? Ako se samo o sebi brinu kako i odakle crpe one nevjerojatne ideje? Jest da su nekad na granici između normalnog i bizarnog da ne kažem nenormalnog, ali opet otkud ih crpe?

Ima onaj jedan, ne znam kako se zove, ali došao je na ideju da pod vodom razbije jaje i s njim izvodi neke kerafeke ( valjda sam ovo ispravno napisala). Drugi  opet izvodi neku zezu s colom i balonom. Ima toga još. Nakon nekog vremena dosadi to gledati, barem meni. I onda ja kontam otkud njima toliko slobodno vrijeme, imaju li ikakvih obaveza, kako mogu sebi priuštiti da sjede i izmišljaju i smišljaju šta još nismo vidjeli, a bilo bi zanimljivo? Ili su do tih ideja došli slučajno? Dobro, malo je nevjerojatno da bi neko pored bazena lupao jaja za kajganu, pa mu jaje slučajno upalo u bazen i on onda skočio za njim da ga spase, nehotice ga pljesnuo rukama, a ono se raspršilo u komadićima baš poput balona. I onda skonta da bi narod to volio vidjeti. Vrati se gore po drugo jaje i eto ga! Video je rođen!

Nije ovo prvi put da ja razmišljam o onima koji žele biti zapaženi po svaku cijenu. Davno prije interneta, odnosno ovog kakvog mi znamo,  pitala sam se gdje žive Plejbojeve zečice kad ostare? Smijte se koliko hoćete. Zaista jesam. Samo da napomenem da nikad nisam uzela u ruke neki takav časopis. Moje znanje o njima bilo je sa posljednje stranice dnevne štampe (čitaj: Dnevnog avaza)  i tv-a. Tamo su veličane, predstavljane kao žene kojima je svijet pod nogama. Ja bih im taman zapamtila imena, a one nestanu. Kao da su znali šta se pitam nedavno na jednom portalu koji nije bio naklonjen takvoj vrsti stanovnica ove planete  nađoh članak baš tako i naslovljen. Saznala sam gdje žive. Šta da kažem? Tuga i čemer. Ne moram detaljisati. Uostalom to nikog ne zanima.

Baš kad sam završila s pisanjem zaključih da ove dvije skupine koje sam pomenula nemaju ništa zajedničko osim što žele privući pažnju. Prvi umnim, a drugi fizičkim egzibicijama. Al eto nađoše se zajedno. Valjda će neko napisati članak i o ovima prvima da se više ne pitam.

 

 

This entry was posted on 8 Septembra, 2015, in Dnevnik. Bookmark the permalink.