Za kraj aprila imam rezerviran let Germanwingsom za Keln. Cijela porodica. Čim sam vidjela na internetu pad aviona poslala sam poruku sestri. Njeno prvo pitanje je bilo bojim li se sada i hoću li odustati od puta. Naravno, postoji izvjesna mogućnost da će me nešto drugo spriječiti, a ne strah, ali ne razmišljam o odustajanju.Nisam razmišljala ni kad sam pročitala da je prije šest mjeseci uočena tehnička greška na tim airbusima, te sastavljen novi protokol o postupanju tokom leta.

E, sad, ništa od ovoga nije čudno da ne objaviše i to ekspresnom brzinom da je kopilot namjerno poslao 149 ljudi u smrt. Možda jest. A možda i nije.

Možda je on samo žrtveno jagnje. Sklona sam vjerovati da je ovo drugo u pitanju. Mislim, ne uklapa se u obrazac: nije musliman, čak ni blizu. Nije boravio, barem se ne zna da jest, na istoku u nekakvim kampovima za obuku terorista,koji su promakli Amerima i koje nisu sravnili sa zemljom. A možda mu je komšija musliman? Na to se takođe treba računati. To bi mogla biti poveznica.

Ali, ako nije musliman onda nije ni terorista. On je samo, kako objaviše zvaničnici, u ljubav razočarani muškarac koji je u očaju počinio ubistvo i samoubistvo. Ma, daj…

Kao potencijalni putnik, ja bih svakako bila mirnija ako bi me ubijedili da je neki mladi kopilot ubica, jer nadat se da se takav neće zadesiti i u mom avionu. Bogami, ako postoji sustavna greška na avionu onda može biti i pilot i kopilot ko god hoće, sudbina mi je neizvjesna.

Samo da se zna: sve je dozvoljeno osim da javnost pomisli da je sa švapskog proizvoda i jedan šaraf mogao otpasti.